Davor Mojaš: Sivo na golubove

Režija i dramatizacija: Davor Mojaš / Kostimografija i organizacija: Ksenija Medović / Oblikovanje svjetla i ton: Antonio Ljubojević / Realizacija scene i tehničko vodstvo: Mato Brnjić / Tonska montaža: Viktor Lenert / Realizacija kostima: Ozrenka Kaliterna  / Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš

Nastupaju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Ana Petrović, Melko Dragojević, Rela Petric, Mislav Stanković, Katarina Ruščić, Paula Japunčić,  Dario Gverović.
 
U dubrovačkim Lazaretima, najstarijoj karanteni u ovom dijelu Europe, svjedoče oni koji su to pročitali, zapisani su, moglo bi se reći, prvi autorski stihovi naše renesansne poezije: „Sad ostah sam sred morske pučine. / Valovi moćno bjen; dažd dojde s visine. / Mnih da sam…“ Ovi nedovršeni stihovi govore o samoći. Svjedoče o ostavljenosti. Slute tišinu. Sivo na golubove naslov je predstave koja bi slijedom scenskih slika, prizora, izgovorenih i odigranih fragmenata dubrovačkih autora ali i citata i odabranih zapisa željela progovoriti o Dubrovniku danas, gradu obvezujuće kulturne, književne i dramske baštine ali i suvremenih destinacijskih, turističkih i drugih izazova kojima se Grad prepoznaje i nudi. Naslov Sivo na golubove stih je iz pjesme Hranjenje kamenja Milana Milišića. U ovom igrokaznom recitalu govore se tekstovi: Balada o Jozovoj butizi, Hranjenje kamenja, Milan Milišić (1941.-1991.); Epigram, Ruđer Bošković (prijevod dr.Ivica Martinović, interpretacija Miše Martinović); pjesma  Protiv dubrovačkog plemstva Mario Caboga (1505.-1582.), prijevod Rafo Bogišić.

Premijera u sklopu programa „Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika“, uz Dane otvorenih Lazareta, 31.srpnja 2019.