Lero s Držićem na Dubrovačkim ljetnim igrama

ELEMENTI PREDSTAVE:
Milan Rešetar pjeva Miruj, miruj srce moje P. Preradovića 1907. (Phonogrammarchiv der Österreichischen akademie der wissenschaften, Wien) / Radovan Ivšić i Ksenija Prohaska Marin Držić ili bujica života (snimka s otvaranje skupa Marin Držić i naše doba 2. rujna 2008. u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku) / Monolog Pometa – Predrag Vušović (snimljeno u studiju Radio Dubrovnika u srpnju 1989. / Valovi na Komardi uz Lazarete / Fragmenti i citati iz Hekube, Skupa, Grižule i Dunda Maroja Marina Držića / Marin Držić svojim prijateljima, fragment iz knjige Pjesni ljuvene / Ljubavne pjesme M. Držića koje je na suvremeni hrvatski jezik prenio Luko Paljetak u izdanju Doma Marina Držića 2017. / Radijski spot za izvedbu Hekube Pod Minčetom na Dubrovačkim ljetnim igrama snimljen u Radio Dubrovniku 1981. godine u režiji Darka Rundeka i uz sudjelovanje Sande Hržić i Sretena Mokrovića / Monolog Skupa – Izet Hajdarhodžić (fragment iz emisije Portret glumca Dramskog programa Hrvatskog radija) / Citati iz VII. urotničkog pisma Marina Držića (L. Kunčević, prijevod S. Malinar) / Maro Martinović i fragment iz radiodrame Grižula, Dramski programa Hrvatskog radija 2008. / Monolog Pometa Bena Cantusa, glumca Harthe Theatre sa izvedbe u Dubrovniku 2007. / Knjiga Nesan Marina Držića Davora Mojaša u izdanju Doma Marina Držića 2017. / Tonski fragmenti, šumovi i tišine iz Lerovih uprizorenja Držića u predstavama Epitaphio (2009.) odigrane u Lazaretima, U smrt od Fjore (1998.) odigrane u kripti Doma Marina Držića i nježno jugo iz ulice Ilije Sarake nekih godišta.
 
Predstavom Kitice i Perlice Studentski teatar Lero, uz ostalo, dao je svoj prinos obilježavanju 450. godišnjice smrti Marina Držića. Praizvedba predstave, koja svoje inspirativne izvorišne tragove crpi i prepoznaje u Držićevom djelu, njegovom životu, dramskom i pjesničkom opusu, ali i reminiscencijama na odraz, trag i zagovor Dubrovnika njegovog i Lerovog vremena. Grada koji se i danas, propitujući bolju prošlost, poziva na velikog Vidru i koji se, u zrcalnom svom odrazu, prepoznaje u njegovim komedijama, ali i životnim epizodama i urotničkim pismima te naslućuje u neznanim epizodama njegove biografiije. Naslov Kitice i Perlice preuzet je iz Držićevog vilinskog svijeta i otvara moguće intrigantne povode suvremenog kazališnog propitivanja djela i slutnji velikog komediografa na način uprizorenja znanih životnih epizoda, dokumenata, biografskih tragova, slutnji, tajni i neuprizorenih krhotina nekih njegovih izgubljenih i u fragmentima ostavljenih komedija. Predstava Kitice i perlice anticipira i one Držićeve nesanice koje se mogu naslutiti u prolozima njegovih komedija, pjesmama, sekvencama raspršenih biografskih tragova i u njegovoj jedinoj tragediji Hekubi. Predstavu je, u godini Vidrine „sve slave“ i ne samo obljetničkih priziva, odigrala Lerova družina koja se, u svojoj nježnoj i plahoj igri, Kiticama i Perlicama nazvala i „stavila pamet na komediju“. „I ne drugo.“ „Ma vi dobri nećete moć neg i mislit i rijet; a u zle se mi ne impačamo, – s tezijem ne hajemo da smo drazi.“ (M. Držić, Dundo Maroje)
 
Vile. U Noveli od Stanca spominju se Pavica,”batesa nad svime, koja penga lice” (3, s. 126), Kitica, Perlica i Propumanica. Prostitutka Milica Perlica svjedočila je 5. V. 1542. o tuči Miljahne Radonjine i prodavačice Ljubice Pinatura na Placi. Kata Matkova Propumanica 3. IV. 1544. tužila je postolara Petra Radova jer ju je nazvao kurvom dok je stajala na vratima svoje kuće, a zatim bacio na nju kamen. Kata je bila prilično agresivna, osobito sa ženama iz susjedstva: vukla ih je za kosu, vrijeđala ružnim riječima te se vješto tukla.
(Leksikon Marina Držića)
 
„DŽIVO: Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica, tretjojzi Pavica, a Propumanica četvrtoj bješe ime; ma bješe Pavica batesa nad svime, koja penga lica. S sobom me na dvore tej vile vodiše i mene do dzore slastima pojiše. Svukoh se od tada iz kože jak zmija, opade mi brada, idoše dlake tja; a mlada kožica lašti se na meni kakono plitica na kojoj pisma nî. Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već ne poznavaše tad ni kt’jaše sa mnom leć; veljaše: “Neću te! Ti nijesi ki si bio!” Ali ‘oj kosti ćute!
STANAC: Da si ju si bio?“
(M. Držić Skup)
 
Kitice i perlice
Baš tako, odlučio je D. M. i Kitice i Perlice u posebnu predstavu stavit. Koja neće biti komediola kakve je M. D. činio. Koja će biti onakva kakvu M. D. ni sanjao nije. I koja će biti onakva kakvu D. M. još nije vidio. I koja će biti sva od „tamne tamnosti“, bumbaka, njezina vonja, faganjelica, vjetra, crljenila, dzahara, febre, judicije, libra, plakijera, lijera i lera.
(D. Mojaš Nesan Marina Držića)
 
Dugi nosevi
Ljudi nazbilj, počeše se plodit i miješat s ženami nahvao po taki način, er se ljudi nazbilj toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nazbilj neg ljudi nahvao. – arecitali su Dugi Nosevi svoju posljednju, „za ugodit mu“, igru „sekretu“ o kojoj „nitko dosle nije znao“. „Ti ljudici!“ – uzdahnuo je i klonuo.
(D. Mojaš Nesan Marina Držića)
 
„Marin Držić svojim prijateljem. Drazi prijatelji, ne mojte scijenit, da sam ove ne dobro složene pjesni činio dat na svitlos za ukazat ljepotu od moje poezije i dobrotu od moga uma, od šta se u istinu ne varam; ma za slobodit se, vjerujte mi, truda vazdašnjega i omraze vas prijatelja, koji, ljubeći i scijeneći mene za vašu dobrotu, ljubite i scijenite moje pjesni, od kojih svaki vas hoće da mu dar učinim; a ja ni vam mogu ne ugodit, ni sam dobar pisalac, ni mogu pismom svim u jedno zadovoljno učinit ovako kako stampom. I ako ne uzbude stvar, koja bi kniževne uši kojom godi vridnosti pasla, za to ne imam bit ja kriv nego vi, koji, što ste pitali, ja vam sam dao; i dao ono, što sam umio i imao. Ni vi ne imate bit krivi, za što ste ovi dar pitali za vas, a ne za druzih, kojim ja dobrovoljno davam što umijem i imam; a druzi neka ištu što za njih čini. Znam, er ova moja pisma ne mogu neg koris učinit: ako su krjepka sočna i vrijedna, plod će učinit; ako li nijesu, nauk će dat svakomu, da tko se na ovo stavlja, da razmišlja, hoće li s časti izit; er mnozi ovim putom scijene poštit, a osramote se. Ja ću samo ovo rit, er za ugodit prijateljem mnokrat sam dao neprijateljem o meni govorit; ma sam u meni razmišljao, er se prije ima stavit naprijed pogođaj od prijatelja neg pomrnjen’je od neprijatelja, prid kim što si veće pravi to si veće krivi, kojijem da ja rečem, kako sam komediole, koje su ovdi u nutra, u dva sjedanja sklopio, er me je tako brijeme silovalo i potrjeba od prijatelja, komu u ovi način za poslužit mnokrat sam obećao, što izvršivši sâm se sam pak od sebe čudio, kako se može učinit ne bi mi vjerovali kako i ne mogu vjerovat, da ja umijem veras učinit, a ne za ino neg, er su triš mudri kažu se šeskrat ludi. Sada, drazi prijatelji, neću drugo rit; neg vas ću molit, da uz ovi dar moj mali primite veliko srce, koje stoji vazda pripravno za poslužit vam.”
(Marin Držić Pjesni ljuvene)
 
DAVOR MOJAŠ rođen je u Dubrovniku 1952. i svoj teatarski i redateljski opus gotovo isključivo vezuje uz Studentski teatar Lero u kojem je od 1975. redateljski ostvario šezdesetak predstava, dvadesetak autorskih projekata i desetke scenskih programa i svekolikih raznih događanja. Na scenu je postavio djela Čehova, Brechta, Šehovića, Vvedenskog, Rozewicza, Jarryja, Držića, Becketta, Harmsa, Majakovskog, Witkiewicza, Ivšića, Vojnovića, Šklovskog, Galczynskog, Ionesca, Terentjeva, Milišića, Cavea, Lennona, Gučetića, Gleđevića i drugih autora, a od 1990. i ciklus vlastitih autorskih projekata. Predstave su mu igrane na Dubrovačkim ljetnim igrama i Dubrovačkim danima mladoga teatra, Splitskom ljetu, IFSK-u, Bienalu mladih Mediterana, BRAMS-u, Mladom otvorenom teatru, Teatar-festu, EUROKAZ-u, PUF-u, Karanteni, Festivalu glumca, Danima hvarskog kazališta i na drugim hrvatskim festivalima te na gostovanjima u inozemstvu: Londonu, Beču, Bologni, Manchesteru, Coventriju, Liverpoolu, Glasgowu, Krakowu, Cambridgeu, Kielcu, Fiuggi, Solunu i dr. Ostvario je ciklus od šest autorskih predstava s Kazalištem Kuntrata iz Sv. Filipa i Jakova. Režirao je i u Kazalištu Marina Držića, HNK Ivana pl. Zajca i Teatrinu, pisao je scenarije i režirao razna prigodna i druga umjetnička događanja. Objavio je zbirku pjesama, nekoliko dramskih tekstova, memoarskih zapisa, knjige proze (Miris veluta, Stanje lune, Kazalište Isprazni, Trag miholjica, Viatik Conte Iva, Nesan Marina Držića), grafičko-književnu mapu Buđenja gospođe Roze s Rudolfom Paterom, uredio Lerovnicu – monografiju Studentskog teatra Lero, objavio brojne književne, esejističke i publicističke tekstove te feljtonske prinose u hrvatskim časopisima te prozu i drame na Trećem programu i Dramskom programu Hrvatskog radija. Glavni urednik je časopisa Dubrovnik. Godine 2017. dobio je Nagradu Grada Dubrovnika. Trideset i tri godine bio je novinar i urednik na Hrvatskom radiju Radio Dubrovniku, a kao komentator-mentor zaslužio je mirovinu.
 
LERO NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA
Studentski teatar Lero prvi put je nastupio na Dubrovačkim ljetnim igrama 1979. s Kraljem Ubuom u off-programu na skalinima od Jezuita. Na Festivalu u sklopu Dubrovačkih dana mladog teatra prikazao je predstave: Vane (1980.), Kartoteka (1981.), Partizanska pozornica (1982.) i Pošto željezo? (1983.). U festivalskom dramskom programu sudjelovao je s predstavama: Valcer (1993.), Stanje lune (1993.), Uzdah Marije Orsole (1998.), Skroviti vrt (2002.), Epitaphio (2009.), Psyhe Pelingrada (2010.), Ljepirice (2011.), Mjesečina za Lady Macbeth (2012.), Pomrčina (2014. ), Vjerenice (2015.), Skarestija od bumbaka (2016.), Grad sjena (2017.), Kitice i Perlice (2018.).